|
Ponedjeljak, 09 Siječanj 2012 13:53 |
|
Možda je najveći pojedinačni neuspjeh pokreta za društvenu rekonstrukciju, a ovdje se posebice referiram na ljevicu, radikalne ekološke grupe, i organizacije koje se očituju da govore za potlačene, njihov manjak politike koja će ljude odvesti preko utemeljenih granica statusa quo. Izraz politika danas označava borbu za funkcije između hijerarhijskih i birokratski stranaka, koje nude isprazne programe za „socijalnu pravdu“, ne bi li privukle neodređeno „biračko tijelo“. Jednom kada zaposjednu urede, njihovi programi se obično pretvore u buket „kompromisa“. U ovom smislu, mnoge zelene stranke u Europi samo se marginalno razlikuju od konvencionalnih parlamentarnih stranaka. Niti su socijalističke stranke, sa svim svojim brojnim etiketama, predočile ikakve temeljne razlike od svojih kapitalističkih suparnika. Zasigurno, indiferentnost euro-američke javnosti – njezina „apolitičnost“ – razumljivo je depresivna. Uzimajući u obzir njihova niska očekivanja, ljudi kada glasuju, obično se okreću već etabliranim strankama, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što takve stranke, kao centri moći, u čisto praktičnim stvarima mogu producirati određene rezultate. Ako si već damo truda da glasamo, rezonira većina ljudi, zašto potrošiti glas na novu marginalnu organizaciju koja ima sve karakteristike velikih te će, ako uspije, postati jednako korumpirana? Primjer ovome su njemački Zeleni, čiji interni i javni život sve više nalikuje ostalim strankama u novom Reichu. |
|
Više...
|
|
|
Ponedjeljak, 09 Siječanj 2012 13:43 |
|
Nitko sa sigurnošću ne može suditi tko je u pravu a tko u krivu, tko je bliži istini, ili koji je najbolji način da se ostvari najveće dobro za sve i svakoga. Sloboda spojena s iskustvom jedini je način da se otkrije istina i što je najbolje, a ona ne može postojati ako se niječe sloboda mogućnosti pogreške. |
|
Više...
|
|
Ponedjeljak, 02 Siječanj 2012 13:18 |
|
U svom radu ću za početak ukratko kroz biografiju predstaviti Mihaila Aleksandroviča Bakunjina, a zatim izložiti njegov filozofski i politički razvoj, koji su naravno potpuno isprepleteni. Predstavit ću njegov filozofski razvoj od metafizičkog poimanja svijeta, sve do dijalektičkog i revolucionarnog. Također, politički razvoj od revolucionarnog panslavenskog nacionalizma, pa do internacionalnih i anarhističkih pozicija. Filozofski i politički razvoj Bakunjina kronološki ću popratiti s događajima koji su obilježili njegov život i utjecali na njegov filozofski i politički razvoj; suđenja, tamnice, ustanke, sukobe, osnivanje i raspuštanje organizacija, događaji koji dočaravaju Bakunjinovu reputaciju, ne kao teoretičara zavaljenog u fotelju s knjigom u ruci, već kao aktivnog sudionika socijalnih previranja.
U zasebnom dijelu rada naglasio bih Bakunjinov značaj za anarhizam i njegovo naslijeđe u anarhističkom pokretu, koristeći raznovrsnu literaturu, kako bih dočarao koliki je konkretni i dugoročni utjecaj i značaj njegovog djelovanja za anarhističku socijalnu doktrinu i anarhistički pokret. Zaključne riječi bit će svojevrsno sumiranje cijelog ovog uratka.
Kroz rad ću se također pozabaviti i boljševičkim diskvalifikacijama Bakunjina na temelju njegovog „panslavizma“ od 1846. do 1863. i „duhovnog potonuća“ za vrijeme tamnovanja u Petropavloskoj utvrdi od 1851. do 1854., zbog pisanja „Ispovijedi“ na zahtjev cara Nikolaja I. Također, nešto detaljnije ću se posvetiti sukobu unutar Internacionale – Međunarodnog udruženja radnika i Bakunjinovom isključenju iz istoga. U tom svom pokušaju prvenstveno ću se osloniti na povijesne činjenice, koje bacaju drugačije svijetlo na Bakunjinovu djelatnost i duševno stanje tih godina.
„Sloboda bez socijalizma privilegija je i nepravda,
socijalizam bez slobode ropstvo je i brutalnost“ (Mihail Bakunjin) |
|
Više...
|
|
|
Ponedjeljak, 09 Siječanj 2012 13:20 |
|
Poroti u Milanu predstavio sam neke ideje o klasnoj borbi i proletarijatu koje su izazvale kritiku i čuđenje. Zbog toga je najbolje da ih pobliže pojasnim. Ljutito sam protestirao protiv optužbi da potičem na mržnju; objasnio sam da sam u svojim djelima uvijek težio prikazati kako društvena nepravda ne ovisi o zloći jednog ili drugog gospodara, jednog ili drugog upravitelja, već ponajviše o gospodarima i upraviteljima kao institucijama; dakle, lijek ne leži u promijeni pojedinih vladara, već je potrebno dokinuti sam princip po kojem ljudi dominiraju nad ljudima; također sam objasnio da sam uvijek naglašavao kako proleteri nisu individualno bolji od buržoazije, čemu svjedoči činjenica da se radnik ponaša poput običnog buržuja, ili čak i gore, čim se nekim slučajem dokopa bogatstva i moći. |
|
Više...
|
|
Srijeda, 28 Prosinac 2011 03:14 |
|
Teorija sustava može nam pokazati kako se organizacije razvijaju, što im omogućava preživljavanje promjena u svojim okolinama. Takva analiza također pokazuje zašto CNT prolazi kroz tako duboku krizu: on je sindikat koji je u potpunosti isključen iz svijeta rada. CNT je osnovan u društvu vrlo različitom od današnjeg. Unatoč mnogim značajnim promjenama koje su se pojavile od 1910., njegova organizacijska struktura i ideološke postavke ostali su praktično nepromijenjeni. Potreba za promjenom nije pronašla zajednički odgovor od strane njegovih militanata. CNT je trenutačno podijeljen između dvije tendencije, koje ćemo nazvati „anarhističkom“ i „sindikalističkom“. Unatoč općem konsenzusu oko principa nesudjelovanja u sindikalnim predstavničkim strukturama, obje tendencije natječu se za kontrolu nad CNT-om. Završit ćemo ovaj tekst davanjem primjera seviljskog CNT-a, koji može biti klasificiran kao sljedbenik „sindikalističke“ tendencije: imao je nešto uspjeha u kontekstu „novog kapitalizma“. |
|
Više...
|
|
|
|
|
|
|
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL |
