U svom radu ću za početak ukratko kroz biografiju predstaviti Mihaila Aleksandroviča Bakunjina, a zatim izložiti njegov filozofski i politički razvoj, koji su naravno potpuno isprepleteni. Predstavit ću njegov filozofski razvoj od metafizičkog poimanja svijeta, sve do dijalektičkog i revolucionarnog. Također, politički razvoj od revolucionarnog panslavenskog nacionalizma, pa do internacionalnih i anarhističkih pozicija. Filozofski i politički razvoj Bakunjina kronološki ću popratiti s događajima koji su obilježili njegov život i utjecali na njegov filozofski i politički razvoj; suđenja, tamnice, ustanke, sukobe, osnivanje i raspuštanje organizacija, događaji koji dočaravaju Bakunjinovu reputaciju, ne kao teoretičara zavaljenog u fotelju s knjigom u ruci, već kao aktivnog sudionika socijalnih previranja.
     U zasebnom dijelu rada naglasio bih Bakunjinov značaj za anarhizam i njegovo naslijeđe u anarhističkom pokretu, koristeći raznovrsnu literaturu, kako bih dočarao koliki je konkretni i dugoročni utjecaj i značaj njegovog djelovanja za anarhističku socijalnu doktrinu i anarhistički pokret. Zaključne riječi bit će svojevrsno sumiranje cijelog ovog uratka.
     Kroz rad ću se također pozabaviti i boljševičkim diskvalifikacijama Bakunjina na temelju njegovog „panslavizma“ od 1846. do 1863. i „duhovnog potonuća“ za vrijeme tamnovanja u Petropavloskoj utvrdi od 1851. do 1854., zbog pisanja „Ispovijedi“ na zahtjev cara Nikolaja I. Također, nešto detaljnije ću se posvetiti sukobu unutar Internacionale – Međunarodnog udruženja radnika i Bakunjinovom isključenju iz istoga. U tom svom pokušaju prvenstveno ću se osloniti na povijesne činjenice, koje bacaju drugačije svijetlo na Bakunjinovu djelatnost i duševno stanje tih godina.

„Sloboda bez socijalizma privilegija je i nepravda,

 socijalizam bez slobode ropstvo je i brutalnost“

                                          (Mihail Bakunjin)

Prikaz pada i razbijanja anarhosindikalističkog sindikata FAUD u Hitlerovoj Njemačkoj.

Anarhisti protiv Hitlera: Podzemni FAUD u Porajnju

Petog studenog 1937., Juliusa Noldena, radnika u tvornici automobila iz Duisburga „Narodnog suda“ u Berlinu osudio je na desetogodišnju kaznu zbog „pripremanja djela velike izdaje s pogoršanim okolnostima“. Nolden je bio na čelu FAUD-a (anarhosindikalistička Slobodna unija njemačkih radnika, članica Međunarodnog radničkog udruženja) u Porajnju kada je Gestapo razoružao tu podzemnu organizaciju u siječnju 1937. Uz njega je uhićeno 88 drugih anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja kojima je suđeno u Porajnju početkom 1938. godine.