Cilj ovog članka je predstaviti anarhosindikalizam i njegovu alternativu postojećem društvu, kao i djelatnost Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA-e), organizacije koja se trudi ostvariti bolje društvo!
ŠTO JE TO ANARHOSINDIKALIZAM?

Anarhosindikalizam je anarhistička revolucionarna struja radničkog pokreta. Ideja anarhosindikalizma ideja je kombiniranja ekonomske borbe – sindikalizma - i političke borbe - anarhizma. „Sindikalistički dio“ očituje se u stvaranju masovnih radničkih organizacija radi borbe za trenutne ekonomske interese radničke klase, a „anarhistički dio“ očituje se u nadgradnji samog sindikalizma, u usmjeravanju borbe na „političku pozornicu“, predstavljajući plan revolucionarne reorganizacije društva.  Anarhosindikalističke se organizacije kreću od malih propagandnih grupa pa sve do velikih revolucionarnih sindikata, uvijek se pridržavajući osnovnih načela - federalizma, autonomije i direktne demokracije, nasuprot centralizmu i hijerarhiji „žutih“, reformističkih sindikata koje svakodnevno susrećemo.

ZA ŠTO SE ANARHOSINDIKALISTI ZALAŽU?

Anarhosindikalisti imaju dvije vrste ciljeva: kratkoročne i dugoročne.

Kratkoročni ciljevi su konkretne promjene „ovdje i sada“ te se odnose na promjene zakona i pravilnika u korist radničke klase, na jačanje radničkog pokreta, borbe za radna mjesta, borbe za zajednicu, domove, okoliš i prava spolnih, rodnih, rasnih, etničkih i ostalih manjina. Ovdje je riječ o promjenama koje se osjete u svakodnevnom životu, koje olakšavaju život radničke klase, podižu moral i stvaraju klasnu svijest, istovremeno djelujući i kao pogonsko gorivo za ostvarivanje dugoročnog cilja.

Dugoročni cilj je samo jedan: radikalna transformacija društvenih, ekonomskih i političkih uvjeta. Anarhosindikalisti žele stvoriti društvo slobodarskog komunizma koje je utemeljeno na krilatici socijalista utopista Louisa Blanca: „svakome prema potrebama, od svakoga prema mogućnostima“. U anarhosindikalističkoj viziji društva nema kapitalističkog ekonomskog poretka koji je uzrok klasnih podjela i podčinjenosti radničke klase, i nema države - zaštitnice klasnog poretka i izvora hijerarhije. Umjesto toga, anarhosindikalisti se zalažu za besklasno društvo, utemeljeno na ravnopravnosti, solidarnosti i uzajamnoj pomoći te za društvo bez države, bez hijerarhije i centralizma koje ona proizvodi, za društvo zasnovano na federalističkim principima, s naglaskom na direktnoj demokraciji i bazi kao jedinoj instanciji donošenja odluka.

Slobodarski komunizam nikako ne treba izjednačavati ili povezivati s boljševičkim „komunističkim“ tvorevinama poput Jugoslavije ili SSSR-a koje su mnogi od nas osjetili na svojoj koži. Ti sistemi nisu ono za što se anarhosindikalisti zalažu jer samo doprinose otuđenju i eksploataciji radnika. Između takvih sistema i kapitalističkih sistema nema velike razlike jer svi su oni u biti kapitalistički, samo što je u navedenim sistemima jedini i glavni kapitalist – država. Zbog toga se anarhosindikalisti odlučno suprotstavljaju svakoj boljševičkoj inicijativi, prokazujući njezinu autoritarnost i antiradničku bit.


KOJE METODE DJELOVANJA ZAGOVARAJU ANARHOSINDIKALISTI?

Anarhosindikalisti se protive djelovanju današnjih sindikalnih činovnika i političkih stranaka. Njih zanimaju isključivo njihovi partikularni interesi i to na štetu interesa radničke klase. Njihove metode su varanje, politikantstvo, cjenjkanje i trgovanje, prepucavanje u parlamentu, a radnicima predlažu da svoje probleme rješavaju preko institucija, da čekaju u redovima, da vode dugotrajne i iscrpljujuće parnice, ukratko - da stvar prepuste „iskusnijima“ i „stručnjacima“, koji zapravo nikada ništa ne postignu. Anarhosindikalisti se tome protive i zalažu se za direktnu akciju.

Direktna akcija ne podrazumijeva terorističko djelovanje, kako bi mogla ustvrditi preplašena buržoazija, a i sami se anarhosindikalisti protive terorizmu. Direktna akcija podrazumijeva akcije koje poduzimaju oni kojih se problem direktno tiče i koje ciljaju direktno na uzrok problema. Ona podrazumijeva organiziranu borbu samih radnika za vlastita prava, borbu koja zaobilazi „uobičajene“ kanale, rješavajući problem brzo i učinkovito. Riječ je o ponajprije o štrajku u svim njegovim oblicima (štrajk za plaće, štrajk solidarnosti, socijalni štrajk, sjedeći štrajk ili okupacija radnog mjesta, generalni štrajk). 

POVIJEST
   
Anarhosindikalizam se počeo razvijati krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Nastao je anarhističkom intervencijom u tzv. „revolucionarni sindikalizam“, pridodajući politički karakter tom posve ekonomističkom, nepolitičkom sinidikalizmu.
   
Godine 1910. u Barceloni je osnovana Nacionalna konfederacija rada (Confederación Nacional del Trabajo, CNT), najpoznatija anarhosindikalistička sindikalna konfederacija. Zahvaljujući svojoj učinkovitosti, radikalnosti i beskompromisnosti, CNT je vrlo brzo rastao i 1937. godine imao je čak 1 500 000 članova!
   
Na Berlinskome kongresu (1922.) osnovana je anarhosindikalistička internacionala – Međunarodno radničko udruženje (International Workers' Association, IWA-AIT). U trenutku osnivanja, MRU je bilježio više od milijun članova, iako CNT nije prisustvovao njegovom osnivanju jer su njihovi delegati uhićeni na putu u Berlin. Osnivanje MRU-a vrlo je značajno za anarhistički i radnički pokret. Ono predstavlja okosnicu organiziranja anarhističkih sindikata na svjetskoj razini jer revolucionarna preobrazba društva ne može uspjeti ako se svede na zbivanja u jednoj naciji-državi, već može uspjeti samo na globalnoj razini. Na Berlinskom je kongresu usvojen dokument pod nazivom Principi revolucionarnog sindikalizma, temeljni dokument svake anarhosindikalističke organizacije.
   
Međutim, najvažniji povijesni trenutak za anarhosindikalizam bila je Španjolska revolucija iz 1936. i 1937. godine. Tada su se radnici i radnice, pod crno-crvenom zastavom CNT-a, oduprli fašističkom puču i zauzeli svoja radna mjesta, tvornice i gradove, uspostavili kooperative i različite komitete preko kojih su upravljali proizvodnjom. Na selu je preko sedam milijuna ljudi sudjelovalo u kolektivizaciji zemlje. Nažalost, revolucija nije uspjela i podlegla je jačem neprijatelju, Francovoj fašističkoj Falangi i Staljinovim komunističkim poltronima. Nakon gušenja revolucije izbija Drugi svjetski rat, a u ratnom vihoru MRU prekida rad da bi bio obnovljen 1953. godine i kao takav funkcionira sve do danas.

MREŽA ANARHOSINDIKALISTA I ANARHOSINDIKALISTKINJA (MASA)
   
Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA) je anarhosindikalistička organizacija čiji je cilj stvaranje sindikalne konfederacije utemeljene na anarhosindikalističkim principima.

No, kako je uopće došlo do osnivanja MASA-e? U veljači 2008. godine u Zadru održan je „Prvi nacionalni anarhosindikalistički sastanak“. Iako je svrha ovog sastanka bila samo okupljanje i upoznavanje anarhista i anarhistkinja zainteresiranih za stvaranje anarhosindikalističke organizacije, na ovom je sastanku osnovana Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA). Formalno, MASA je osnovana na 1. Kongresu koji je održan 12. travnja 2008. godine u Zagrebu. Na 1. Kongresu izglasana je i prva verzija MASA-inog Statuta te su osnovane prve lokalne grupe. MASA je održala još tri Kongresa: 2. Kongres dogodio se 6. i 7. rujna 2008., 3. Kongres održao se 21. i 22. ožujka 2009., a 4. Kongres 12., 13. i 14. ožujka 2010. godine.

DJELATNOST MASA-e 
   
Od samog nastanka, MASA je pokušavala biti što aktivnija, kako bi vratila anarhizam klasnim korijenima. Smatramo da se jedino konkretnim akcijama na radnom mjestu mogu prezentirati metode anarhosindikalizma kao učinkovite metode u borbi protiv kapitala.

Dana 12. travnja 2008. godine MASA-a se prvi put pojavila u javnosti na velikim sindikalnim demonstracijama koje su, pod nazivom „Zajedno za veće plaće u javnom i privatnom sektoru“, organizirale sindikalne središnjice. Formirali smo svoj blok i okupljenim radnicima dijelili letke s „našom stranom priče“. U tekstu letka izrazili smo svoje nezadovoljstvo politikom korumpiranih sindikalnih čelnika koji, umjesto da zastupaju interese radničke klase, rade u interesu države i poslodavaca, trgujući našim radnim mjestima za svoje partikularne interese i nevidljiva poboljšanja.  Na ovom smo prosvjedu zamijećeni po svojim transparentima kao što su: „Tko sije bijedu – žanje gnjev“ i „Zahtijevamo veće kaveze i dulje lance“, kojima smo izrazili negodovanje prema politici sindikalnih čelnika.
   
Nakon svog početnog prosvjednog pojavljivanja, MASA je sudjelovala u  brojnim prosvjedima i napravila brojne akcije. U ovom sam se članku odlučio pozabaviti najvažnijim akcijama koje ocrtavaju smjer u kojem MASA planira nastaviti svoj rad.
   
MASA je u dva navrata ušla u sukob s upravom kina Broadway. Prvi put smo reagirali u kolovozu 2008. godine, nakon što nam se obratio naš član Petar S. kojem uprava Broadwaya nije isplatila plaću. Nakon što smo pokrenuli medijsku akciju, Petar je dobio svoj novac. Dana 24. srpnja 2009. godine, članovi MASA-ine Lokalne grupe Split su zajedno s četrnaestero oštećenih studenata održali prosvjed ispred kina Broadway u Splitu. Naime, četrnaestero splitskih studenata radilo je preko Student servisa za to kino, ali ih poslodavac nije isplatio. Zapošljavanje studenata preko Student servisa, a onda neisplaćivanje plaća, očito je postalo praksa u kinu Broadway (Petar S. je isto bio radnik-student). Kako bismo pomogli studentima, pokrenuli smo medijsku kampanju i stupili u kontakt sa studentima koji su radili u kinu Broadway u Zagrebu. Oni su potvrdili da su radili preko studentskog ugovora i da im uprava tog kina nikada nije isplatila plaće. Njihova svjedočenja objavili smo u obliku članka na internetskom portalu H-Alter. U medijskoj kampanji pomogao nam je i njemački sindikat FAU, inače sekcija anarhosindikalističke internacionale – Međunarodnog radničkog udruženja (MRU), koji se tada borio protiv njemačkog kina Babylon čija je uprava vodila sličnu politiku kao i uprava kina Broadway. Nažalost, ova druga akcija nije urodila plodom jer su splitski studenti izgubili volju za borbom.
   
U siječnju 2009. godine, uprava trgovačkog centra GETRO je, pod izgovorom krize, otpustila 200 radnika (od njih 1000!), a nakon što nam se otpušteni radnik obratio za pomoć, krenuli smo u akciju. Dana 10. siječnja 2009. godine, MASA je održala akcije u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Splitu, Puli i Dubrovniku. Napravili smo letke i plakate kojima smo pozivali na bojkot GETRO-a dok se radnici ne vrate na posao, ali smo napisali i pisma potpore radnicima GETRO-a te im ponudili svoju pomoć. Pisma smo podijelili radnicima za vrijeme radnog vremena. Daljnjih akcija nije bilo jer radnici, zbog straha da ne izgube posao, nisu htjeli ništa poduzimati.
   
MASA-ina Lokalna grupa Pula uključila se u borbu radnica tvrtke Oriana d.o.o., kojima vlasnica tri mjeseca nije isplatila plaću. MASA je pokrenula medijsku kampanju i pokušala pružiti pomoć i podršku radnicama. No, vlasnica tvrtke Oriana d.o.o. je naše pismo, u kojem smo zahtijevali isplatu zaostalih plaća, okarakterizirala kao prijetnju smrću, predstavljajući se kao ugrožena i siromašna poduzetnica koja nema od čega živjeti pa tako nema ni od čega ljudima isplatiti plaće. Iako je bilo očito da u samom pismu nema ničega što bi se moglo povezati s „prijetnjom smrću“, radnice i aktivisti MASA-e pozvani su na obavještajne razgovore u policiju. Nakon intervencije policije, radnice su se za svoja prava odlučile izboriti isključivo pravnim putem. Postupak još uvijek traje.
   
Članovi MASA-e su od samog početka aktivno uključeni u studentski pokret. Prije samih blokada, sudjelovali smo u studentskim demonstracijama 7. svibnja i 5. studenog 2008. godine. Za vrijeme blokada na fakultetima diljem zemlje, članovi MASA-e su u njima aktivno sudjelovali. Aktivni su bili na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i na Filozofskim fakultetima u Rijeci i Splitu, zatim na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Sveučilištu u Zadru, Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Filozofskom fakultetu u Puli itd. Studentskom smo pokretu vrlo ozbiljno pristupili i to s velikim oduševljenjem jer pokret je od samog početka spontano prihvatio većinu anarhističkih ideala organizacije, odnosno direktnu demokraciju i direktnodemokratske plenume. Sama funkcionalnost plenuma te velik broj studenata i građana koji su na plenumima sudjelovali, dokaz su nužnosti radikalne reorganizacije društva kakvu zagovara MASA-a. Nakon deblokada, članovi MASA-e su i dalje nastavili sudjelovati u studentskom pokretu i priključili su se i novom valu blokada. I dalje smo aktivni u studentskom pokretu i radimo na povezivanju studenata i radnika.
   
Dana 3. rujna 2009. je, pod optužbom za „međunarodni terorizam“, uhićeno šestero anarhista iz Srbije, većinom članova Anarhosindikalističke inicijative (ASI). Uhićeni su optuženi da su u noći s 24. na 25. 8. 2009. bacili dva molotovljeva koktela na Veleposlanstvo Republike Grčke u Beogradu. Iako je napad potpisala nepoznata grupa „Crni Ilija“ koja je tim činom željela izraziti solidarnost s uhićenim grčkim anarhistom Todorosom Iliopulosom, uhićeni su članovi ASI-a kao najpoznatije anarhističke organizacije u Srbiji. Kako bi pomogla uhićenim drugovima, MASA je pokrenula kampanju „Stop Represiji!“ i održala dva prosvjeda: jedan u Zagrebu 14. rujna 2009. i jedan u Rijeci 16. veljače 2010. godine. Osim navedenih prosvjeda, članovi MASA-e su aktivno sudjelovali u internacionalnoj kampanji solidarnosti koju su pokrenule sekcije Međunarodnog radničkog udruženja (MRU) te su aktivno izvještavali javnost o aktivnostima kampanje i događanjima iz Beograda.

MASA

MASA nije sindikat. No, MASA svejedno ima strukturu koja se vrlo lako može primijeniti na anarhosindikalistički sindikat. U strukturu MASA-e utkani su temeljni principi anarhosindikalizma i anarhizma uopće: autonomija, federalizam, direktna demokracija, antiautoritarnost, antihijerarhičnost i samoorganiziranje.
   
MASA se sastoji od lokalnih grupa. Lokalna grupa formira se na području jednog ili više obližnjih mjesta gdje postoje najmanje tri člana MASA-e. Trenutno, MASA ima lokalne grupe u Zagrebu, Rijeci, Puli i Splitu, a neko smo vrijeme imali i lokalnu grupu u Zadru. Lokalna grupa je osnovna organizacijska jedinica MASA-e i ima potpunu autonomiju djelovanja. Kako bi lakše funkcionirala, lokalna grupa ima svoje tajništvo koje se sastoji od tajnika i blagajnika. Te funkcije, kao i sve funkcije unutar MASA-e, isključivo su delegatske, a delegati su pod imperativnim mandatom. Ljude na funkcijama lokalna grupa delegira za obavljanje određenog zadatka, ali sve se odluke donose u bazi, odnosno na sastanku lokalne grupe.

Ako na nekom geografskom području postoje članovi MASA-e, ali ne mogu osnovati lokalnu grupu, ti članovi nazivaju se izoliranim članovima. Izolirani članovi su lokalni kontakt za određeno mjesto pa tako MASA ima lokalne kontakte u Karlovcu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Zadru i Dubrovniku. Geografski najbliža lokalna grupa zadužena je za pomaganje izoliranim članovima u osnivanju svoje lokalne grupe.

Jednom godišnje saziva se Kongres MASA-e koji je glavno tijelo odlučivanja unutar organizacije, a na njemu sudjeluju delegati lokalnih grupa i glasuju prema uputama svojih lokalnih grupa. Ti su delegati također pod imperativnim mandatom i isključivo prenose stavove svoje lokalne grupe. Na Kongresu MASA-e odlučuje se o svim bitnim pitanjima vezanim uz rad organizacije, primaju se nove lokalne grupe, usklađuje se rad lokalnih grupa, biraju se članovi Tajništva MASA-e, određuju se strategije organizacije i kroji se politika organizacije. U razdoblju između dva Kongresa MASA-e, odluke na razini cijele organizacije donose se na referendumu na koji izlazi svaki član MASA-e, a glasuje se po principu jedan član, jedan glas.

Tajništvo MASA-e određuje se na Kongresu MASA-e i ima jednogodišnji mandat. Svi članovi Tajništva su pod imperativnim mandatom te su zapravo delegati zaduženi za određeni sektor. Tajništvo se sastoji od nacionalnog tajnika koji zastupa MASA-u u Hrvatskoj i brine o koordinaciji lokalnih grupa, blagajnika koji sakuplja članarine članova MASA-e i brine o financijama organizacije te od internacionalnog tajnika koji je zadužen za komunikaciju s organizacijama u inozemstvu.

MASA ima i različite komitete koji se mogu organizirati na nacionalnoj ili lokalnoj razini, a cilj im je dublje proučavanje određenog problema. Trenutno, MASA-a ima Informatički komitet koji održava internetsku stranicu i brine o elektronskoj komunikaciji, Izdavački komitet koji priređuje MASA-ine publikacije, Grafički komitet, Statutarni komitet koji se bavi priređivanjem i razradom MASA-inih dokumenata, poput Statuta ili Programske deklaracije, Pravni komitet koji se bavi proučavanjem i razradom zakona te Komitet „Solidarnost“ čija je zadaća zaštita članova u slučaju represije. Isto tako, svaka lokalna grupa obvezna je imati introdukcijski komitet čija je zadaća sastajanje s potencijalnim članovima, ali i upućivanje novih članova u rad organizacije.

Izvor: Štrajk, broj 1