|
Hrvoje Jurić i Jelena Kranjec: Anarhija u školi |
 |
 |
 |
|
Utorak, 06 Listopad 2009 23:00 |
|
Ukazujući na nezadovoljavajuće i zabrinjavajuće stanje u obrazovanju, pristupajući kritički (ili kritizerski) stanju u obrazovnom sistemu i pojedinim njegovim sastavnicama, novinari u sredstvima javnog informiranja često poantiraju bombastičnom tvrdnjom da u školstvu vlada – anarhija. U nekim slučajevima možemo se složiti s njihovim opisima stanja i s njihovim premisama koje vode do zaključka da u školstvu općenito ili pojedinim njegovim segmentima vlada kaos. Ali kaos nije isto što i anarhija. Kao što je rekao Pierre-Joseph Proudhon, anarhija je red; prirodni red koji bi trebalo poštovati i u uređenju međuljudskih, odnosno društvenih odnosa. Problem je možda upravo u tome – a to uzimamo kao svoju polazišnu tezu – što u današnjoj školi (kako u Hrvatskoj, tako i općenito) ima premalo anarhije.
|
|
Više...
|
|
Silvija Džunja: Anarhosindikalistkinje |
|
|
|
|
Petak, 25 Rujan 2009 14:16 |
Danas, u vrijeme tranzicijskog fašizma, kada su pogaženi minimalni izdanci polovičnog oslobođenja koje nam je donio NOB, postavlja se pitanje kako da žene-radnice vrate svoju povijesnu ulogu katalizatora opće emancipacije društva. Liberal-kapitalistički sistem je arogantno otpustio, „restrukturirao“ (natjerao na takmičenje) i degradirao žene ponudivši im dvije ropske opcije: gospođu ministricu, ulogu pomoćnice (poslanice, menadžerice, šefice, vlasnice ili žene vlasnika kapitala) u eksploataciji radničke klase u novonastalom državnom uređenju; i gubitnicu tranzicije, ulogu domaćice, kućne pomoćnice koja brine o starima i djeci, doprinosi kućnom budžetu poljoprivrednim poslovima, otpremninom ili zaostalim plaćama propale firme ili tvornice, sitnom trgovinom i uslugama (služenjem), dakle nesigurnim i nestalnim prihodima.
Obje opcije i pripadnost jednoj od ove dvije grupacije su odraz klasnog raslojavanja društva, i svaka od njih ilustrira anti-civilizacijski, životinjski karakter kapitalističkog ustrojstva. Kapital danas ne bira spol svog vlasnika, niti bira spol onih koji/e su mu podčinjeni/e. Radnice-gubitnice tranzicije, dakle većina društva, ponovno se nalaze pred istim problemom i istom borbom – borbom protiv eksploatacije. |
|
Više...
|
|
|
Nestor Mahno: Borba protiv države |
|
|
|
|
Nedjelja, 04 Listopad 2009 01:55 |
Kada je riječ o društvenom životu radnika, činjenica je da je suvremena država organizacijski oblik autoriteta zasnovan na samovolji i nasilju, neovisna je o tome je li ona buržoaska ili proleterska. Ona se temelji na opresivnom centralizmu koji ipak izniče iz izravnog nasilja manjine nad većinom. Kako bi osigurala i nametnula pravnu utemeljenost vlastitog sustava, država ne poseže samo za oružjem i novcem nego i za moćnim oružjem psihološkog pritiska. Pomoću takvog oružja mala skupina političara provodi psihološku represiju nad čitavim društvom, a osobito nad trudbenicima te upravlja njima na način da im odvraća pažnju od ropstva koje država uspostavlja.
Mora, stoga, biti jasno da se u borbi protiv organiziranog nasilja suvremene države moramo naoružati moćnim oružjem, primjerenim veličini zadatka. Metode društvenog djelovanja, usklađene sa slobodarskim idealima koje je revolucionarna radnička klasa do sada primjenjivala u borbi protiv tlačitelja i izrabljivača – države i kapitala – jednostavno nisu bile dovoljne da bi trudbenicima osigurale potpunu pobjedu. |
|
Više...
|
|
Mate Ćosić: Terorizam kao pogrešan odgovor na društvene nejednakosti |
|
|
|
|
Petak, 25 Rujan 2009 13:49 |
''Niti državni niti religijski terorizam!
Revolucija!''
Nikada u svijetu nije bilo veće društvene nepravde i straha kao danas. S ovom se konstatacijom ne moraju svi složiti, ali stvarne činjenice govore u njen prilog. Nikada na svijetu, koji posjeduje potencijal, da zbrine svako ljudsko biće, o kojima su prošle generacije mogle samo sanjati, nije bilo više nejednakosti, gdje manjina od 20% posjeduje 80% svjetskog bogatstva, i straha, gdje čovjek čovjeku postaje neprijatelj (Hobbes) i suparnik u vitalnom natjecanju, zvanom preživljavanje.
Za mene je nužno, prije ikakvih daljnjih ulaza u predmet rasprave, imati ove činjenice u vidu, kako se ista ne bi pretvorila u bespredmetno gubljenje vremena - koje obično završava u apstrahiranjima i licemjernom moraliziranju - od kojeg nitko nema nikakve koristi.
Danas o terorizmu svi raspravljaju, negiraju ga, optužuju, kleveću i natječu se tko će u tim optužbama biti glasniji. |
|
Više...
|
|
Teorija i praksa
