Anti Edip je muzički stroj. Anti Edip je zmija u dva različita stanja: sklupčana, kada predstavlja društvo, sustav kao kontrolu, te vijugava, u liniji bijega, kada se otima kontroli i vladanju, stremljeći slobodi.Anti Edip je glazbeno tijelo bez organa koje proizvodi shizofoniju. Anti Edip je opreka edipskoj žudnji za svim oblicima vladanja u nama i izvan nas, suprostavljanje državi, kontroli, autoritetu.

Koristeći dokumentarne materijale o životima i djelima različitih ličnosti koje su se suprostavljali državi i društvenoj kontroli, nadahnuta anarhističkom i postanarhističkom filozofijom, predstava povezuje anarhista Durrutija, antiratnu dobrovoljku Weil, filozofe žudnje Deleuzea i Guattarija, antikolonijalnog pjesnika Lintona Kwesija Johnsona, anarho-arhitekta Weizmana i mnoge druge, poručujući:“Ne zaljubljujte se u vlast!”.

Buenaventura Durruti je antiedipska figura španjolske anarhističke struje u periodu uoči i tijekom Španjolskog građanskog rata. Simone Weil je francuska filozofkinja, književnica i aktivistkinja, koja se nakon doktorata filozofije iz suosjećanja prema proletarijatu, na opće zgražanje, zaposlila kao radnica u tvornici Renault, a potom se pridružila španjolskim anarhistima i sudjelovala u građanskom ratu. No, uskoro je uvidjela da je i anarhistički pokret počeo iznevjeravati anarhističke ideale, što je opisala u “Bilješkama ratne dobrovoljke”. Bila je to rana postanarhistička kritika. Pedeset godina kasnije francuski filozofiGilles Deleuze, Felix Guattari i ostali postanarhistički mislioci razotkrivaju polja dominacije na novim područjima ljudske biti i žudnje.

Ovaj je projekt je naslovljen po djelu spomenutih francuskih filozofa Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija, Anti-Edip: kapitalizam i shizofrenija, u kojem se bave kritikom Freudeove psihoanalize i edipskih obrazaca za dijagnosticiranje psihoza. Nasuprot edipskim pojmovima kao što su obitelj, crkva, država, Anti-Edip otkriva revolucionarnost žudnje i političku pobunu protiv paradoksa žudnje (koja želi vlastitu represiju) te proizvodnje poslušnih objekata unutar državnog aparata. Deleuze i Guattari obrću odnos neuroze i psihoze, tvrdeći da se neurotičari daju edipizirati, a psihotičari ne.

“Na mjestu shizofrenije, mi stavljamo shizofoniju. Shizofonija je pojava kada je zvuk odrezan od svojeg izvora. Mi mislimo da je naš put proizvodnje zvuka naša anarhija. Žudnja za stvaranjem ide kroz shizofoniju. Naš su koncept neuhvatljivi odnosi među materijalima žudnje, pokušaji da ulovimo najviše zajedništva u našim odnosima.

Ne pitamo se što je to postanarhističko u našoj predstavi, već kako je to postanarhističko? Mislimo da je ključna različitost, različitost materijala – kako i koliko ih koristimo”, tim su riječima autorski dvoja Indoš i Vrvilo najavili projekt.

Premijera: 09. listopad, 21 sat, Teatar &D, velika dvorana

Izvedbe: 10., 12., 13., 17. listopad, 21 sat, Teatar &D, velika dvorana

Izvode: Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Antizborski kolektiv: Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Darko Jeftić, Kate Marušić, Mirta Jurilj (violončelo)

Arkestar ritmičke psihodelije: Nino Prišuta, Miro Manojlović, Miroslav Piškulić, Nenad Borović

Agit filmovi: Miro Manojlović

Suradnica na projektu: Ivana Sansević


Koprodukcija : DB Indoš / Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, Sveučilište u Zagrebu- Studentski centar – Teatar &TD

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu – Grad Zagreb i Ministarstva kulture RH

Izvori : H. M. Enzenberger: Kratko ljeto anarhije, G. Deleuze/F. Guattari: Anti-Edip Kapitalizam i shizofrenija, A Thousand Plateaus, G. Deleuze/C. Parnet: L'Abécédaire, Ž kao žudnja, Simone Weil: Bilješke ratnog dobrovoljca, Ilijad or Poem of force, Pisma iz španjolskog građanskog rata, Španija 1936.-1939. Zbornik sjećanja jugoslavenskih dobrovoljaca u španskom ratu, Homer: Ilijada, Eyal Weizman: Hollow Land, Kodwo Eshun: More Brilliant then the Sun, Linton Kwesi Johnson: Selected Poems, R.W.Fassbinder: Anarhija u Bavarskoj, Carole Roussopoulos, Valerie Solanas: SCUM Manifest, Sofoklo, P.P. Pasolini: Kralj Edip, Jean Rouch: Ludi gospodari, Rudi Dutschke: Bibliographie des revolutionaren Sozialismus.